Dehidracija kod teladi

Prema lokalnom treneru, Vinko Medvid

Dehidracija, gubitak elektrolita i smanjenje pH vrijednosti krvi tri su najveća izazova za telad koja se suočava s crijevnim izazovima. Dehidracija, u razini postotaka najbolje se objašnjava kao postotak gubitka vode u odnosu na ukupnu tjelesnu težinu. Rehidracija takve teladi je kritično potrebna. Rehidracija znači potpornu primjenu  tekućine i elektrolita. To je od vitalne važnosti, bez obzira na uzrok crijevnih izazova.

Kada je tele  5% dehidrirano, posljedice mogu biti vidljive.  Tele više nije toliko snažno i živahno i možda neće tako brzo pobjeći kad se približite. Ako stisnete gornji kapak ili vrat ili gdje god je koža tanka i sporije se koža vraća u prvobitni položaj, to je prvi znak dehidracije. Ako je tele manje od 5% dehidrirano, koža se vrlo brzo vrati u svoj položaj.  To se naziva elastičnost kože ili turgor. Na 5% ili više, koža ostaje stisnuta nekoliko sekundi. Što je tele dehidriranije, koža duže ostaje stisnuta.

Također, kod dehidrirane teladi, očna jabučica izgleda kao da tone natrag u glavu. Razlog toga je dehidrirano tkivo oko oka. Što su oči više utonule, to je tele dehidriranije. Ako spustite donji kapak i vidite veliku prazninu, dehidracija je prisutna.

U idealnom slučaju, želite dati tekućinu oralno – dok tele još uvijek ima funkcionalno crijevo. Kada se jako dehidrira, tekućina ulazi u želudac i ne može se apsorbirati jer je gastrointestinalni trakt trom. Ako tele još uvijek može stajati i hodati – čak i ako je malo slab i malaksao- još uvijek može imati koristi od elektrolita unesenih oralnim putem.

Kod oko 12% dehidracije, tele je pod visokim rizikom. Postoji mali  vremenski okvir između 5% [kada možete reći da je dehidrirano], do 10% ili 12%, kada je jaka dehidracija. Potrebno  je intervenirati odmah, dok je tele još uvijek jako i može se brzo oporaviti. Tablica 1 pruža uvid u to kako se razine dehidracije mogu mjeriti i koji je najbolje preporučeni način za potporu teladi.

Tablica 1: Određivanje postotka dehidracije teleta. Ponašanje je opis izgleda i reakcije teleta na hranjenje i stimulaciju. Telad počinje gubiti energiju, postaje letargična i pokazuje znakove neoptimalne dobrobiti pri 8% dehidracije. Oralna primjena odnose se na davanje elektrolita ujutro uz njihov obrok. Također, ponovite između hranjenja i još jednom navečer uz obrok. Kada se sve svodi na pružanje IV primjene – kada je tele 8-10% dehidrirano i ima loš ili nikakav refleks sisanja, tekućine se umjesto toga daju potkožno ili intravenski. U ovoj fazi obavezno je stupiti u kontakt sa veterinarom.

Učinkovito rješavanje problema rehidracije

Ponekad su ljudi iznenađeni količinom tekućine koja je potrebna dehidriranom teletu. Ako je tele 5% ili više dehidrirano, možete procijeniti količinu tekućine potrebnu procjenjujući koliko tele teži. To se može učiniti pomoću grafikona 1. Jednadžba: težina x postotak dehidracije je približna količina potrebne otopine elektrolita. U slučaju oralnih otopina, cilj je rehidrirati više puta dnevno dok još uvijek hranite mlijekom. Vrlo je važno spomenuti da energija koju pruža primjena elektrolita nije dovoljna za održavanje teleta u bilo kojem vremenskom razdoblju, stoga je potrebno nastaviti hranjenje mlijekom. Za izračun tekućine koja je potrebna teletu uzimaju se u obzir tri stvari. Prvo je ono što tele treba za normalno održavanje [koliko bi obično pilo u jednom danu]. Drugi je stupanj deficita od dehidracije. Treće, koliko se nastavlja gubiti zbog izazova u crijevima?

Imajte na umu da, što je tele mlađe, brže će dehidrirati. Mlado tele nema tjelesne rezerve;  važnije je često i brzo davati tekućine. Ako vrlo mlado tele dobije ozbiljne crijevne poremećaje (ili starija telad dobije ozbiljne izazove u crijevima), ponekad je jedini način na koji ga možete pokrenuti je davanje tekućine svakih šest do osam sati, a ponekad čak i češće, ovisno o situaciji.

Opskrba mlijekom

Kao što je već spomenuto, nastavak hranjenja mlijekom ključan je za opskrbu energijom potrebnu za regeneraciju, oporavak i rast crijeva. Telad s ranim početkom blagih crijevnih izazova sama će po sebi povećati unos vode, pomažući u zamjeni izgubljene tekućine. Stoga bi čista, svježa voda trebala biti dostupna svoj teladi od rođenja i često iznenađuje koliko će vode novorođeno tele potrošiti ako je lako dostupno. Primjena elektrolita  u obliku oralnih otopina rehidracije aktivno zamjenjuje tekućinu izgubljenu crijevnim izazovima. Komercijalno dostupni elektrolitni gelovi i paste neće aktivno osiguravati vodu i oslanjati se na dobrovoljno gutanje koje se može ugroziti kod teladi s umjerenim do teškim crijevnim izazovima ili … kada voda nije dostupna. Važnost korištenja dobre otopine elektrolita ne može se podcijeniti. Farmeri mogu misliti da su proizvodi jednako prikladni, ali to nije uvijek slučaj. Za preokretanje neravnoteže elektrolita moraju se koristiti pravi proizvodi. Oni trebaju sadržavati soli koje osiguravaju elektrolite; natrij, kalij i klorid, izvor energije poput glukoze i po želji aminokiseline poput glicina ili alanina. Glukoza i aminokiseline pomažu u apsorpciji elektrolita [posebno natrija, što zauzvrat pomaže crijevima da apsorbira tekućinu]. Srećom, većina komercijalno dostupnih oralnih otopina elektrolita obično sadrži ove komponente. Budući da je većina tih teladi acidotična [zbog dehidracije koja uzrokuje neravnotežu elektrolita], komercijalni elektroliti također mogu sadržavati neku vrstu pufera. Postoji nekoliko opcija za pufere uključujući bikarbonat, acetat. Svi oni imaju različite prednosti, ovisno o situaciji.

Za zaključak

Važno je nastaviti davati tekućinu bogatu elektrolitima dok ne prođu crijevni izazovi. Telad često ima crijevne izazove nekoliko dana. Sve dok su izazovi prisutni, treba ih držati na tekućini kako biste bili sigurni da je sve prošlo. Također, u slučaju da su osigurane otopine elektrolita, potreban je pristup čistoj slatkoj pitkoj vodi u svakom trenutku.

Želite li saznati više o ovoj temi i kako AHV može podržati vas i vaše stado? Ispunite donji obrazac ili se izravno obratite lokalnom savjetniku za farmu.